Krpelji su zglavkari koji ubodom mogu preneti na ljude neke zarazne bolesti kao što su: Lajmska bolest (LB), krpeljski encefalitis, Krimska-Kongo hemoragijska groznica, anaplazmoza, erlihioza, babezioza, Q groznica i rikecioze.
Prirodna staništa krpelja su šumovita područja i neobrađena vegetacija. Mogu se naći i uz polja, u baštama, živim ogradama i slično. Prisutni su od ranog proleća do kasne jeseni, a najaktivniji su u maju i junu. Hrane se krvlju ljudi i životinja, a ukoliko su zaraženi mogu da prenesu neke uzročnike zaraznih bolesti tokom hranjenja, kao što su: Borelia burgdorferi, uzročnika Lajmske bolesti ili virus krpeljskog encefalitisa, uzročnika krpeljskog encefalitisa.
Krpelji se uglavnom nalaze na niskoj vegetaciji, do visine od jednog metra, a svojim usnim delom se zakače na životinje i ljude. Sisaju krv dva do sedam dana pre nego što ponovo padnu na vegetaciju.
Rizik od infekcije je veći što je boravak krpelja na telu duži. Ubod insekta je bezbolan, a mesto uboda ne boli i ne svrbi.
Krpelj mora da bude prisutan na koži najmanje 24 časa da bi došlo do sigurnog prenosa infektivnih agenasa.
Najvažnija metoda prevencije zaraznih bolesti koje se mogu preneti ubodom zaraženog krpelja je izbegavanje uboda krpelja i rano uklanjanje fiksiranog krpelja.
Postupak u slučaju uboda krpelja
• Važno je javiti se lekaru u zdravstvenoj ustanovi (ambulanti, domu zdravlja, odeljenju za kožne bolesti i dr) u toku prvih 24 sata od uboda.
• Ne stavljati nikakva hemijska sredstva (etar, alkohol, benzin).
• Ne pokušavati samostalno vađenje krpelja jer se pritiskom i gnječenjem mesta uboda krpelj može raskomadati, a rilica uvući u dublje slojeve kože.
• Ne nanositi vrh užarene cigarete, kreme i isparljiva ulja preko krpelja i zatim pokušavati vađenje, jer se u tim slučajevima povećava rizik od prenošenja uzročnika kao što je B. Burdgorferi, prouzrokovač Lajmske bolesti zbog stimulacije povraćanja infektivnog materijala krpelja.
• U zdravstvenoj ustanovi obučeno osoblje će krpelja izvaditi u celosti, uz dezinfekciju mesta intervencije.
• Zabeležiti dan ujeda i sačuvati krpelja u praznu posudu za lekove ili kesu sa dvostrukim zatvaranjem.
• Dati osnovne epidemiološke podatke o ubodu krpelja (na primer, o mestu gde je osoba boravila u prirodi) zbog mogućnosti postojanja endemskog područja.
• Javiti se lekaru u slučajevima pojave crvenila ili nekog drugog simptoma u periodu od nekoliko nedelja nakon ujeda krpelja.
