Aleksinac i Sokobanja danas se sećaju velike tragedije kada je od gušenja metanom u jami Rudnika „Sokoˮ, pre četiri godine, život izgubilo osmoro rudara. Pod nazivom „Vaše lampe goreće zauvekˮ počeo je Četvrti memorijalni maraton, a očekuje se da trkači koji su sa Aleksinačkog rudnika krenuli u 9:30 do cilja u Čitluku stignu oko 17 časova.
izvor Alpres

Ni tmurno vreme, koje najbolje oslikava emocije onih koji četiri godine kasnije jednako pate i traže odgovore da javnost podsete na svoje kamarate. Pomen je služilo aleksinačko sveštenstvo, dok su učesnici maratona nekoliko minuta nakon polaska minut tišine održali ispred murala rudaru Bojanu Stajiću na Aleksinačkom Rudniku, a kasnije i ispred murala svim stradalim rudarima na uglu ulica Momčila Popovića i Deligradske.

U obraćanju okupljenima direktor Aleksinačkog Rudnika Nemanja Denić zahvalio se okupljenima i rekao da su ih te večeri, 31. marta, kao i bezbroj puta pre, ispratili najmiliji sa praga kuće, uz nadi da je to samo još jedan radni dan.
− Ispratili su ih jednom reču koju svaki rudar nosi za sobom, kao zaštitu, kao molitvu. Srećno. A ta reč tog dana ostala je da odzvanja u tišini. Danas izgovaramo njihova imena tiho, sa bolom i ponosom. Svako od ovih imena je jedan svet, jedna porodica, jedan život prekinut tamo odakle čovek veruje da će se posle svega vratiti kući, jer rudar nije samo zanimanje. Rudar je čovek koji silazi u tamu da bi drugima doneo svetlo. Čovek koji nosi teret zemlje na svojim leđima, ali i teret odgovornosti prema onima koji ga čekaju pod kuće. Zato je ovaj gubitak veći od reči. Zato ova bol nije samo bol porodica, ovo je bol svih nas − poručio je Denić.
Posebno emotivan bio je govor rudara Zlatana Ceznera. Pripadnika brigade A, u kojoj su bili i stradali rudari.
– Prošle su četiri godine od onog jutra kada je tišina u rudniku postala preteška. Ovoj memoralni maraton nije samo sportska trka, ovo je naš način da prkosimo zaborovu. Danas nismo ovde da bi brojali kilometre. Svaki naš korak i svaka naša kap znoja poruka je onima kojih više nema. Niste zaboravljeni i nikada nećete biti – rekao je Cezner.

Na putu do rudnika u Čitluku trkači će proći kroz centar Sokobanje i pored opštinske zgrade. Četvrti humanitarni maraton organizuje se na inicijativu rudara i sportiste Đorđa Živanovića, a u organizaciji porodica stradalih i „Srpskog tima za izazove” iz Beograda.


− Ispratili su ih jednom reču koju svaki rudar nosi za sobom, kao zaštitu, kao molitvu. Srećno. A ta reč tog dana ostala je da odzvanja u tišini. Danas izgovaramo njihova imena tiho, sa bolom i ponosom. Svako od ovih imena je jedan svet, jedna porodica, jedan život prekinut tamo odakle čovek veruje da će se posle svega vratiti kući, jer rudar nije samo zanimanje. Rudar je čovek koji silazi u tamu da bi drugima doneo svetlo. Čovek koji nosi teret zemlje na svojim leđima, ali i teret odgovornosti prema onima koji ga čekaju pod kuće. Zato je ovaj gubitak veći od reči. Zato ova bol nije samo bol porodica, ovo je bol svih nas − poručio je Denić.