RANE KOJE NE ZACELJUJU, SEĆANJA KOJA NE BLEDE

RANE KOJE NE ZACELJUJU, SEĆANJA KOJA NE BLEDE

Na današnji dan 1999. godine NATO avioni su sa tri razorne rakete pogodili centar Aleksinca, od kojeg su najbliži vojni ciljevi bili udaljeni nekoliko kilometara.

Bombardovanje Aleksinca 5. aprila 1999. godine oko 21:40 časova predstavlja prvi slučaj direktnog bombardovanja stambenih četvrti na prostoru Jugoslavije koje su zvaničnici NATO okarakterisali kao “grešku” u primeni vrhunske tehnologije vođenja projektila.

Prvi projektili pali su na prostor praznih objekata kasarne Vojske Jugoslavije, a zatim na prostor pored autoputa Beograd-Niš, iza benzinske pumpe, prostor između auto-škole “Šumatovac” i firme “Betonjerka”, prostor firme “Agrokolonijal”.

Od ovih eksplozija nastala su oštećenja i na objektima firmi “FRAD”, Tekstilne industrije “Morava”, “Stokoimpeks”, “Živinarstvo”, građevinskog preduzeća “Moravica”, na upravnoj zgradi hladnjače, na motelu “Morava” u kojem su smeštene izbeglice sa prostora Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i na drugim objektima, radnjama…

Dva projektila izuzetne razorne moći pogodila su stambene prostore južnog dela Aleksinca. Jedan projektil pogodio je stambene objekte u ulici Dušana Trivunca, u neposrednoj blizini Doma zdravlja i Hitne pomoći. Drugi projektil pogodio je stambene objekte u ulici Vuka Karadžića.

O razornoj snazi projektila ukazuje prečnik zone dejstva koji je veći od 200 metara. Rastojanje između mesta udara ova dva projektila iznosi 200 metara. Na mapi prostora vidljiv je raspored stambenih objekata i uočljivo je da su projektili precizno pogodili najgušće naseljene prostore u tom delu grada. O karakteru i ciljevima napada napada govori i činjenica da su ovi prostori udaljeni oko 600-700 metara vazdušne linije od objekata kasarne Vojske Jugoslavije.

U bombardovanju je poginulo ili podleglo povredama 11 osoba, civilnih lica, od kojih je 9 starije od 60 godina.

Teže ili lakše je povređeno više od 50 osoba.

fotografije Hadži Miodrag Miladinović