Ljubitelji poezije sinoć su imali priliku da u Domu omladine uživaju u promociji prve knjige Alena Gagića „Otisci ljubavi”. Ova zbirka pesama prepuna je raznih emocija, prenetih na papir. Tokom promocije poeziju je kazivao Miloš Paović uz muzičku pratnju Igora Deletića na gitari.
izvor Alpres

Po rečima autora knjiga je motivisana odlascima dragih ljudi, gubicima, stradanjima, ali i celokupnim mozaikom ljudskih osećanja.
– Na prvo čitanje, to vam je kao sa nekim ozbiljnim filmom, teško da će moći na prvo čitanje, ali već na par čitanja u samoći sa puno koncentracije moći će da makar nađe deo neke svoje priče. Pesme nisu ni naslovljene, jer svako će naći, možda, deo sebe u nekoj od ovih pesama. Pesme nisu univerzalno pisane za za jednu osobu, motiv je ljubav, motiv je patnja, motiv je lepota življenja, ono što jednostavno život nosi sa sobom. Svaka pesma je jedan mini život, ima razradu i zaključak. Posle završetka svake pesme čitalac neće ostati ravnodušan jer u tome i jeste poenta da ljubavna poezija ostavi utisak, kako bi ja rekao i otisak – rekao je autor ove knjige.

O knjizi je iz svoje perspektive govorila Marija V. Ilić, recenzentkinja dela.
– Kažu da svaka knjiga ima dve priče, jednu koju je pisac u ovom slučaju pesnik napisao i onu koju je prećutao. Ova knjiga je skup svih Alenovih tišina i zato ne možemo da kažemo da je ovo zbirka pesama već zbirka svih njegovih osećanja satkanih u slova i preslikanih na papir. Ako ima imalo istine u tome da postoje pesnici koji pišu onako kako žive i pesnici koji žive onako kako pišu, onda Alen hoda stalno po toj tankoj liniji između ta dva sveta, pišući o životu da bi živeo. U toj knjizi nisu samo pesme, već i njegova ogoljena duša, on ovde ne daje nama samo materijal za čitanje, za analizu, za recitovanje, za poistovećivanje bilo pozitivno ili negativno. On nam u ovim pesmama daje čitavog sebe – izjavila je Marija V. Ilić.

Na samom kraju nastupio je omladinski hor „Šumatovac” koji je nežno zaokružio ovu poetsku promociju.

Knjigu „Otisci ljubavi” izdala je ovdašnja Biblioteka „Vuk Karadžić”, koje je bila i organizator ove promocije.

– Na prvo čitanje, to vam je kao sa nekim ozbiljnim filmom, teško da će moći na prvo čitanje, ali već na par čitanja u samoći sa puno koncentracije moći će da makar nađe deo neke svoje priče. Pesme nisu ni naslovljene, jer svako će naći, možda, deo sebe u nekoj od ovih pesama. Pesme nisu univerzalno pisane za za jednu osobu, motiv je ljubav, motiv je patnja, motiv je lepota življenja, ono što jednostavno život nosi sa sobom. Svaka pesma je jedan mini život, ima razradu i zaključak. Posle završetka svake pesme čitalac neće ostati ravnodušan jer u tome i jeste poenta da ljubavna poezija ostavi utisak, kako bi ja rekao i otisak – rekao je autor ove knjige.
– Kažu da svaka knjiga ima dve priče, jednu koju je pisac u ovom slučaju pesnik napisao i onu koju je prećutao. Ova knjiga je skup svih Alenovih tišina i zato ne možemo da kažemo da je ovo zbirka pesama već zbirka svih njegovih osećanja satkanih u slova i preslikanih na papir. Ako ima imalo istine u tome da postoje pesnici koji pišu onako kako žive i pesnici koji žive onako kako pišu, onda Alen hoda stalno po toj tankoj liniji između ta dva sveta, pišući o životu da bi živeo. U toj knjizi nisu samo pesme, već i njegova ogoljena duša, on ovde ne daje nama samo materijal za čitanje, za analizu, za recitovanje, za poistovećivanje bilo pozitivno ili negativno. On nam u ovim pesmama daje čitavog sebe – izjavila je Marija V. Ilić.